Prvi počeci i osnivanje rukometa u Jaski od 1955. do 70-tih godina

Usmenom predajom saznajemo da je uopće prvo ime Jaske vezano za rukomet bio gospodin Milan Lisac, legendarni jaskanski veterinar, koji je prvi okupio tridesetih godina tadašnje jaskanke (Đurđica Božić, Ljubica Medur i dr.) te ih započeo trenirati i vježbati Hazenu - preteča današnjeg rukometa.

Ta prva rukometna okupljanja i pokušaji bili su u gornjoj Jaski – na Sajmištu.

No do službenog osnivanja prvog rukometnog kluba u našem gradu čekalo se do 1955 godine, kada se pod pokroviteljstvom tadašnjeg Društva za tjelesni odgoj «Partizan» osnovao rukometni klub na inicijativu tadašnjih srednjoškolaca: Velimira Wintersteigera, Miroslava Falice, Tomislava Božićevića, Krunoslava Smokovića, Mladena Klemenića, Mire Ivanković, Vere Glumičić i Mladena Čopa.

Ime prvog kluba je stoga i bilo RK Partizan.

Prva iskustva dobivena u svojim srednjim školama htjeli su objediniti i prenijeti u Jasku što im je BOGU HVALA uspjelo, predvođeni tadašnjim najrukometašom g. Mladenom Dodom Klemenić. Spominje se datum osnutka 10. 05. 1955. godine. Prvu utakmicu klub je igrao 03.07.1955. s momčadi bivše jugovojske koje je kasnije nastupala pod imenom Borac. Dogovoreno je da se utakmica odigra na igralištu Borca koje se nalazilo u dvorištu današnjeg Centra za kulturu. Kako je u susjedstvu živio s roditeljima, majkom Ivanom i ocem Zdravkom, naš legendarni Dodo, dogovoreno je da za svlačionice koriste njegovu garažu, a da dvorište bude prostor za zagrijavanje prije utakmice. Na ovoj prvoj povijesnoj utakmici za rukometni klub Partizan nastupili su: Berislav Feč - golman, Mladen Dodo Klemenić, Krunoslav Smokovć, Radoslav Krušić, Tomislav Crnilo, Miljenko Kapušin, Ivica Miletić i Ivica Tadić. Utakmica je završila pobjedom Borca 21 :19.

Teritorijalnom pripadnošću opčine Jastrebarsko pod Karlovački kotar koji nije imao svoj rukometni savez, ekipa naših rukometaša se 1956. uključila u prvenstvo Sisačkog pod saveza gdje su se natjecali još momčadi: Segesta, Izviđač, Partizan, Sisak, Partizan Caprag, garnizon Petrinja i Karlovac. Od 1956 do 1959 naši su rukometaši tada osvajali treća mjesta, iza Segeste i Karlovca.

Tada naš najbolji igrač Mladen-Dodo Klemenić, koji je bio duša kluba trener i tajnik i oružar, bio je članom reprezentacije podsaveza Sisak, na natjecanjima u Zagrebu.

1960. osnivanjem podsaveza Karlovac-Sisak naši rukometaši već osvajaju drugo mjesto i plasiraju se u Regiju s predstavnicima Siska, Kutine, Ogulina i drugih gradova što je bio najveći uspjeh te generacije. Već tih 60-tih godina na spomenutom igralištu bila je rasvjeta tako da su to bile prve i do sada zadnje noćne utakmice u Jastrebarskom.

1963. RK Partizan uključuje se u natjecanja Zagrebačkog saveza. Ta da su sastav činili: Mladen Dodo Klemenić (kapetan), Velimir Wintresteiger, Berislav Feć, Željko Ježić, Krunoslav Smoković, Ratko Wintesteiger, Tomislav Crnilo, Dragutin Preprotić, Ivica Tadić, Radoslav Krušić, Davorin Kovačić, Nikola Brajdić, Vladimr Cico Canjuga, Milivoj Divjak, Stjepan Medvedovski, Mladen Čop, Anđelko Štimac, Juraj Ivanković, Miljenko Kopač, Josip Obrovac, Stevan Čanović, Boško Jaramaz, Veljko Veljković, Vladimir Tomašević, Čedomir Jerčinović, Ivica Radošević, Miljenko Kapušin, Ivica Miletć, Dušan Mustafić, Stojan Milojević, Franjo Tomašković, Marijan Robić, Ivica Cipovec i drugi.

U to vrijeme sveopća podrška klubu su bili: Ivana i Zdravko Klemenić, Ante Abramović, Dragutin Bauer, Zvonimir Bajda, Željko Benić, Nikola Lukićek, Juraj Katovčić st., Miroslav Falica, Emica Orsag, Mira Ivanković, Vera Glumičić, Ivica Polanšćak i drugi.

70-tih godina okupitelji i propagandisti rukometa pri osnovnoj školi u Jastrebarskom su bili nastavnici gospoda Ante Abramović, Ivo Vidas, Krunoslav Leščić i Edo Poropat koji također u to vrijeme odgajaju mladi rukometni naraštaj.

Gospodin Zlatko Pičman je, također, nezaobilazna osoba u tom periodu, a i kasnije kada je vršio presliku rukometnih zbivanja Jaske prema svojoj Pisarovini te trajno ostao osoba koja je začela i održala najbolje športsko prijateljstvo između RK Jaske i RK Pisarovine.

Početak i osnivanje ženskog rukometa u Jaski.

Do obnove rada rukometnog kluba i organizirang igranja rukometa u Jastrebarskom došlo je 1970. kada je nekolicina sportskih radnika, na čelu sa Mladenom Čopom i Ninom Škrabe, došla do zaključka da je nužno sportski aktivirati žensku mladež osobito jer je u to vrijeme osnovnu školu završavala darovita generacija rukometašica. Formiran je klub i nakon više mjesečnih treninga, pod vodstvom Mladena Čopa, krenule su u jesen 1971. godine u prve prvenstvene okršaje u 1. Banijsko - Kordunskoj zoni. Obučene u bijele dresove, prve laste, kako smo ih popularno zvali, jaskanskog ženskog športa odigrali su prvu službenu utakmicu u svojoj povijesti u Hrvatskoj Kostanjici 17.10.1971 god. Prvu utakmicu pred svojom publikom rukometašice Jaske su odigrale 23.10.1971. na prašnjavom igralištu stare škole protiv Mladosti iz Topuskog i osvojile prvi bod - 12:12. Dok su prvu pobjedu izborile 07.11.1971. nad Sisačkim Viktorovcem 22:7. Do kraja prvenstva zapažen je vidan napredak u njihovoj igri pa su naposljetku na kraju prvenstva zauzele 2. mjesto pobijedivši i prvoplasiranu Mladost iz Viduševca sa 12:3. U međuvremenu je marljiva uprava, na čelu s predsjednikom Ivicom Radoševićem, izgradila asfaltno igralište na Centrali, a ekipa je prebačena u Zagrebačku zonu gdje nakon sjajnih igara i pobjeda (među njima i nad Trešnjevkom sa 14:9) osvaja neočekivano drugo mjesto i pravo na igranje kvalifikacija za ulazak u Hrvatsku ligu sjever. Protivnik je bila ekipa Duga Rese koju su naše igračice na svom terenu 17.06.1973. pred 300 gledalaca uz pratnju vatrogasnih sirena savladale sa 15:4, a u uzvratu 24.06.1973. u Dugoj Resi, po kišovitom i olujnom vremenu, uz pratnju 200 navijača, sa 6:2 i na taj način izborile jedan od najvećih uspjeha u povijesti jaskanskog rukometa. Uspjelo je to igračicama Ireni Dabović (u dvije utakmice obranila je 8 sedmeraca), Jadranki Prša, Olgi Bodan, Vesni Slivnik (kapetan), Lidiji Peris, Branki Dragovć, Mirjani Krga, Dariniki Bijelić, Svjetlani Bajalović, Anđelki Bradvić, Željki Lončarić, Jadranki Vasić, Marini Njirić i Ireni Žalac; treneru Mladenu Čopu; predsjedniku Janku Perisu; potpredsjedniku Nedjeljku Marjanoviću; tajniku Nini Škrabeu i ostalim entuzijastima u RK Jaska.

Na 10. obljetnicu formiranja ženskog rukometnog kluba valja spomenuti igračice koje su branile boje rukometnog kluba Jaske. To su bile: Vera Paljug, Snježana Nastevski, Jasna Priselac, Jadranka Pernar, Jadranka Janjanin, Dragica Kolar, Zdenka Lehpamer, Zdenka Bijelić, Dragana Čanović, Nada Božić, Ljiljana i Mirjana Mataušić, Iva Čop, Anamrija Stojković, Marica Katovčić, Vesna Skukan, Ljiljana Crnković, Marina Smičiklas, Goga Dabović.

Okosnicu ženskog rukometnog kluba krajem 80-tih i početkom 90-tih godina su činile slijedeće igračice: Romana Smičiklas, Željka Banjavčić, Merlin Mitrović, Dijana Mustapić, Ana Mulig, Bojana i Nataša Rodić, Zdravka Mršić, Sandra Stopić, Nataša Dužić, Danijela Bučar, Vlatka Krčelić, Marinka Mesić, Nataša Pačić, Zvjezdana Anđelić, Tamara Obradović, Valentina Mrakužić, Dijana Klepac, Monika Žužić, Ljubica Preprotić, Danijela Špišić, Danijela Zdjelar, Petra Šarić, Jelena Juraj, Kristina Šoštar, Martina Polović, Vilma Šeprić i Ana Dinarina.

Sljedeći veliki uspjeh rukometašice postižu u sezoni 1997/98 kada osvajaju drugo mjesto u 1. županijskoj ligi, te ulaze u 2. hrvatsku ligu središte, pod vodstvom Damira Đure Capana. Nezaboravnu generaciju jaskanskih rukometašica čine: Romana Smičiklas, Marija Žužić, Željka Kovačić, Danijela Bučar, Sandra Stopić, Marija Dinarina, Lidija Gojak, Ana Zmajlović, Iva Lafter, Viktorija Vlašić, Maja Šimrak, Željka Lehpamer, Iva Sirovica te kapetan ekipe Goga Krkač. Prvu drugoligašku utakmicu odigrale su 27. rujna 1998. godine, a status drugoligaša zadržavaju do proljeća 2000 god. kada istupaju iz natjecanja zbog pomanjkanja sredstava za daljnji tijek natjecanja. Iz službene statistike vesele nas slijedeći podaci: Romana Smičiklas obranila je 39 sedmeraca, Marija Dinarina zauzela je 8. mjesto na listi strijelaca sa 107 postignutih golova (dva više od današnje reprezentativke Maide Arslanagić), a Sandra Stopić je bila najbolji strijelac druge lige sa 175 postignutih golova. Sa 515 pogodaka naša ekipa je bila 3. napad u ligi, iza Sloge i Kraša, ali tek 12. obrana sa 673 primljena pogodaka. U FairPlay-u zauzeli smo 2. mjesto, a po nazočnosti gledatelja, nažalost, tek 9. mjesto sa 390 gledatelja u cijeloj sezoni.

Danas se ženska seniorska ekipa natječe u 1. Županijskoj ligi sa novim imenima poput Marina Bastašić, Iva Sirovica, Brigita Livojević, Maja Resman, Andreja Herceg, Sanja Novosel, Valentina Lovretin, Petra Mačešić, Petra Španić, Sandra Cvetan, Karolina Borković, Mirjana i Marta Novosel, Gordana Krkač i Maja Šimrak. Ženske ekipe našeg kluba su 1987, 1989. i 1997. godine izabrane za najbolju žensku ekipu Grada, a Romana Smičiklas i Iva Sirovica za najbolje sportašice Grada. Ujedno valja spomenuti da je Romana bila i članicom RK Lokomotiva, u to vrijeme pobjednikom u natjecanju IHF kupa.

Muški rukomet od 1972. do danas.

Godine 1972. došlo je i do ponovnog osnivanja muškog rukometa, a velike zasluge za to imao je tadašnji upravitelj jaskanske pošte i bivši igrač samoborske Mladosti Božidar Fiat Fresl, koji je bio trener, igrač i najbolji strijelac muške momčadi. Fresl je zajedno s veteranima Mladenom Čopom i Čedom Jerčinovićem okupio oko sebe mladiće na čelu sa Miljenkom Trsekom Gluhakom i Obrom Perišićem, te Ivicom I Nedjeljkom Šoštarić, Marijanom Bohaček, Dragom Jalšovec, Marijanom Stanko, Stjepanom Palčić, Dragom Novosel, Davorinom Vidas, Tomislavom Jeremić, Ekremom Feizić, Miroslavom Bajalović, Zlatkom Pičman i Stjepanom Mataušić. Momčad je uključena u Zagrebačku zonu gdje je postizala solidne rezultate.

Od tada, dakle od 1970. i 1972., rukomet se kontinuirano i organizirano sve do danas igra u Rukometnom klubu Jaska i u tom je razdoblju bilo uspona i padova, uspjeha i neuspjeha, a obje naše ekipe natjecale su se u Zagrebačkoj zoni, općinskoj ligi Samobor, Ligi zajednice općina Zagreba, Zagrebačkoj općinskoj ligi i Ligi zagrebačke županije. Zanimljivo je da je 1975. i 1976. formirana i općinska liga Jastrebarsko u kojoj su igrali 1. i 2. momčad Jaske, veterani Jaske, dvije ekipe garnizona i ekipa Jamničke kiselice.

Osim prvenstvenih utakmica ekipe Jaske odigrale su brojne prijateljske susrete, nastupile na mnogim turnirima u Zagrebu, Karlovcu, Samoboru i drugim mjestima i razvile prijateljske odnose s mnogim klubovima kao što su RK Jamnica, RK Sloga iz Svete Nedjelje, RK Rudar iz Ruda , RK Mladost iz Samobora, RK Duga Resa i RK Dubovac. Gotovo od osnutka ženskog i ponovnog okupljanja muškog rukometa 70-tih godina pa sve do danas održala se svojevrsna tradicija - pohod na naš Japetić povodom završetka sezone. Tradicionalno se održavaju međusobni susreti rukometaša i rukometašica i poklonika našeg kluba u nogometu, odbojci, pikadu i beli, dok se sa strane pripremaju specijaliteti na kotlu i roštilju.

Bilo bi nepravedno kada kod tih pohoda ne bismo spomenuli dvije, gotovo rukometu nezaboravne osobe, gosp. Petra Budinšćaka i gosp. Igora Vlaisavljevića. U zadnjih 35. godina u RK Jaska nastupio je veliki broj igrača i igračica te je na ovom mjestu zaista nemoguće nabrojiti sve njih, a mi smo do sada spomenuli one koji su probijali led.

Treba ipak spomenuti da je za RK Jasku dvije sezone nastupao i trenirao gosp. Branko Klišanin- Čita, bivši igrač Medveščaka i višestruki jugoslavenski reprezentativac. Osim Klišanina članovi i igrači našeg kluba su bili i igrači koji su igrali u poznatim klubovima: Vladimir Cico Canjuga, Branko Buzov, Ivica Šimunić, Krunoslav Lucić, Franjo Lamot, Željko Krušlin - Kruška i drugi, a danas je članom kadetske rukometne reprezentacije Zlatko Gvozdanović koji je ponikao u našem klubu.

Ipak bih samo nabrojio, uz spomenutu generaciju 72., još dvije najpoznatije: to su generacije 80-tih: Sven Hlača, braća Davorin i Marin Marinović, braća Davorin i Marin Vidas, braća Ivan i Dragutin Jalšovec, Božidar Fresl, Mladen Čop, Tomica Jeremić, Branko Magđinski, braća Zdenko i Damir Capan, braća Damir i Dražen Županić, Željko Grajner, Vlado Pačić, Igor Pasecky, braća Boris i Nenad Krljan, Ivan Stanko, Predrag Bošnjak, Drago Beronić, Ivica Brkljačić, Mladen Obelić, braća Oskar i Ozren Rački, Simo Janjainin.

Od spomenute generacije do današnjeg dana boje kluba su branili: Ratko Stojković, Dražen Kovačić, Robert Markušić, Dubravko Čurković, Matija Pintarić, Robert Zorić, Saša Rodić, Josip Priselac, Ivica Fresl, Marko Fabijanić, Dario Špiljak, Branimir Božak, Mihael Zmajlović, Tomislav Božić, Hrvoje Palčić, Tomislav Pavić, Boris Magovac, Danijel Fratrić Vlado Bučar, Robert Pečnik, Josip Lacković, Vlado Pogačić, Goran Gašpar, Dubravko Kos, Ivan Vic, Stevo Katovčić, Trpimir Puh, Vlado Katovčić, Ivan i Hrvoje Vidas, Mario Samairin, Ivica i Robert Stinčić, Zlatko Vrbetić, Tomislav Ercegovac, Mario Lončar, Ivica Ciban, Marijan Stepinac i drugi. Iz spomenute generacije valja izdvojiti Sašu Rodića kao ponajboljeg igrača i strijelca dugi niz godina, te vjerujemo da će zbog takovih kvalitete biti nositelj rukometa u Jaski i dalje.

Treneri ženskih ekipa su bili: Mladen Čop, Stjepan Mataušić, Božidar Fresl, Damir Capan Saša Rodić, te kraće vrijeme Marin Vidas.

Treneri Muške ekipe bili su Mladen-Dodo Klemenić, Mladen Čop, Božidar Fresl, Branko Klišanin, Mate Buzov, Ivica Šimunić, Damir Capan, kraće vrijeme Ratko Stojković i Vlado Pačić, zatim Saša Rodić, te Nikola Lulić - Beli.

Predsjednici Kluba bili su: Juraj Katovčić st., Ivica Radošević, Janko Peris, Hasan Suljić, Josip Gojšić, Želimir Rački, Stjepan Mataušić, Nedjeljko Marjanović, Ivica Cipovec i Davorin Vidas.

Tajnici kluba bili su: Zvonimir Bajda, Nino Škrabe, Zlatko Ribar, Stjepan Mataušić, Franjo Stojković, Davorin Vidas, Damir Capan i Saša Rodić.

RK Jaska je pronalazila podršku u tadašnjim političkim strukturama: općini, Športskom savezu, kao i danas u Gradu i Športskoj zajednici grada Jastrebarsko, zatim u gospodarskim firmama: Progres, Jaska - vino, Ljekarne Jastrebarsko, Komunalno poduzeće, a posebno Drvoproizvod. U novije vrijeme svesrdnu pomoć su nam pružile firme DIR-Rubinić, GipSirovica, a vjerujem da će ih nakon ove 50 te godišnjice biti još, za što ih uljudno i sportski molimo i pozivamo da se uključe u donatorstvo i sponzorstvo.

Vrlo uspješna suradnja se uvijek ostvarivala s osnovnom školom gdje je bio rasadnik i rukometni potencijal igrača, čija su igrališta korištena nekoć i čija je dvorana sadašnji dom jaskanskog rukometa, budući da više nemamo svog igrališta što je isto svojevrsni kuriozitet.

Osnivanje Rukometne škole 2003. godine.

Zbog svojevrsnog osipanja odnosno nedovoljnog pomlađivanja postojećih ekipa, kako ženske, tako i muške, prišlo se, na inicijativu nekoliko rukometnih zaljubljenika, organiziranju rukometne škole jer su uvidjeli da se bez jednog sustavnog višegodišnjeg rada ne može doći do rezultata, niti se može uspješno napredovati.

Inicijatori su bili Davorin Vidas, Damir Capan, Saša Rodić i Tomislav Pavić, koji su gotovo godinu dana pripremali teren, tražili najbolji mogući način kojim bi se krenulo. Dobna populacija su bili djevojčice i dječaci od 1. do 4. razreda osnovne škole. Računalo se na okupljanje cca 50-tak djece. Povezali smo se sa karlovačkom rukometnom školom koja je već jako dobro funkcionirala, te naišli na svesrdnu pomoć dugogodišnjeg rukometnog znalca gosp. Miloša Đankovića - Đanija. Đani nam je dao već sva provjerena iskustva i savjete tako da smo bili puno djelotvorniji i brži. 2003. godine registrirali smo posebnu športsku udrugu pod nazivom Rukometna škola Jastrebarsko. Ubrzo zatim, na sveopće zadovoljstvo i iznaneđenje, školi je pristupilo ne 50-tak dječaka i djevojčica koliko ih je bilo planirano već cca 120. Najmlađi, djeca do 4. razreda osnovne škole, se natječu u mini-rukometu, za razliku od starijih koji nastupaju u Županijskim rukometnim ligama.

U 2005. godini djevojčice i dječaci su nastupali na 5. otvorenom prvenstvu Hrvatske u Karlovcu, te na službenom prvenstvu Hrvatske u Bjelovaru. U lipnju prošle godine u sklopu obilježavanja naše obljetnice organizirali smo turnir u mini-rukometu za djevojčice i dječake. Također, već po drugi puta sudjelujemo u rukometnom kampu Selce u suradnji sa Karlovačkom rukometnom školom. Od jeseni rukometna škola se natječe sa šest ekipa u mini-rukometu i velikom rukometu u dobi od 9 do 13 godina, u Županijskoj i međužupanijskoj ligi te Legea kupu.

Krajem 12 mjeseca dječaci 1995 i 1996 godišta sudjelovali su na pozivnom Božićno-Novogodišnjem turniru u mini-rukometu u Trogiru. Ostvarili smo najbolji rezultat u kratkoj povijesti škole zauzevši drugo mjesto pobjedama nad ekipama Metkovića 1 i 2, Solina, Hrvatskog Dragovoljca, Okrug-Trogira, te ponovno Solina u polufinalu. U finalu smo igrali protiv RK Rugvica i tijesnim rezultatom 11: 10 izgubili 1. mjesto.

Tijekom ove godine sa svih šest ekipa očekuju nas slijedeći nastupi: nastavak županijskog i međužupanijskog prvenstva, Legea kup i Prvenstvo Hrvatske u Karlovcu. Ponovno će se organizirati odlazak na rukometni kamp u Selce u dva termina tijekom srpnja. Prije toga u lipnju povodom završetka sezone 2005/06. planiramo organizirati Rukometnu akademiji gdje bi djeca imala praktičnu demonstraciju različitih oblika usvojenih elemenata taktičkih i tehničkih znanja. Uz to planiramo tokom godine sudjelovati na niz pozivnih turnira kao što će biti turnir u Umagu, Opatiji, Poreću i Varaždinu.

Ove godine se sprema još jedan veći val prijema zainteresiranih osmoškolaca. Zahvaljujući mjesečnim edukacijama i već provjerenim metodama rada sa mladeži vrlo dobro su stasali treneri čiji su rezultati sa školom već dobili izvrsne ocijene i pohvale.

Uz voditelja škole Damira Capana, glavnog trenera Saše Rodića, te trenere Ive Sirovice, Maje Šimrak i Karoline Borković, predsjednika Davorina Vidasa sa upravnim odborom, mahom roditeljima, rukometna škola funkcionira na svesrdno zadovoljstvo sve bolje i bolje.

Sa velikim zadovoljstvo i veseljem to spominjemo jer se uloženi trud vidi u rezultatima djevojčica i dječaka koji svojim ponašanjem i igrom vračaju uloženo.

Osobno zajedno sa prvim pomoćnicima u rukometnom klubu Jaska Damirom Capanom i Sašom Rodićem ćemo bazirati našu djelatnost na što većem angažmanu i edukaciji djece i mladeži športom uz vjeru da će nam pomoći političke i gospodarske strukture Grada prepoznajući vrijednosti ulaganja.

Zbog spomenutih izuzetnih rezultata i broja djece, zadužili su nas da se još više angažiramo oko i za njih, stoga smo si još postavili plan za izgradnjom rasvjete na postojećem igralištu osnovne škole ako se uspijemo dogovoriti ili sagraditi novo na adekvatnoj lokaciji uz odobrenje Grada. I na taj način bismo gotovo nakon 50 godina vratili rasvjetu na rukometno igralište a i osvijetlili bismo rukometnim svjetlom ove perspektivne i dobre mlade naraštaje.

I na kraju mogu sa zadovoljstvom izjaviti da se rukometni klub Jaska, sa svim svojim bivšim i sadašnjim igračima i djelatnicima, može s ponosom osvrnuti unazad svojih 50 godina jer su njegovi članovi i članice igrajući rukomet širili prijateljstvo, razvijali ljubav prema športu, našem Gradu, te cijeloj našoj Lijepoj domovini Hrvatskoj.

U Jastrebarskom, 21. siječnja 2006.

Predsjednik RK Jaska

Davorin Vidas